Teorijski odjel skup je nastavnih predmeta koji se uče tijekom cijelog glazbenog obrazovanja – od predškolskog do visokog. Teorijsko glazbeno obrazovanje počinje s nastavnim predmetom solfeggio kojem se pridružuju još i predmeti teorija glazbe, povijest glazbe, harmonija, polifonija, glazbeni oblici, čitanje i sviranje partitura i dirigiranje, dok se na razini visokog obrazovanja uče i predmeti uže vezani uz profil glazbenog teoretičara. Na nastavi teorijskih glazbenih predmeta stječu se posebna glazbena znanja, vještine i navike neophodno potrebne svakom glazbeniku bez obzira na profil, odnosno zanimanje.
Za solfeggio u širem smislu te riječi, možemo reći da je pjevanje po notama i to sa njihovim imenovanjem. Ono što je nama puno interesantnije, to je solfeggio kao predmet u glazbenoj školi čiji sat možemo podijeliti na 2 osnovna dijela: teorijski i praktični. Teorijski dio je zapravo glazbena pismenost. Na samom početku školovanja ona podrazumijeva čitanje i pisanje nota. Praktični dio predstavlja pjevanje primjera iz glazbene literature, zapis diktata i slušna analiza.
Neraskidiva je veza solfeggia sa zborskim pjevanjem, koje obuhvaća sve što je potrebno kako bi se razvila djetetova sposobnost kreativnog mišljenja. U prvom redu to znači naučiti govorom i pjevanjem izraziti sebe a istovremeno upoznati cijeli glazbeni svijet, sa svom njegovom paletom zvukova. Kako bi se sve to ostvarilo, zborsko pjevanje uključuje puno vježbe i aktivnosti usmjerene na razvoj glazbenih sposobnosti i glazbenog sluha (unutarnjeg, melodijskog, harmonijskog, funkcionalnog, osjećaja za ritam i glazbenog pamćenja).