Klavir je jedan od "univerzalnih" instrumenata, što znači da izvođač na njemu može svirati sam bez potrebe za pratnjom, može izvoditi djela s drugim instrumentima (komorno muziciranje), te može biti "pratnja" nekom drugom instrumentu ili glasu pri čemu preuzima ulogu orkestra. Za klavir su stvarali glazbu gotovo svi najveći kompozitori (Bach, Mozart, Beethoven, Chopin, Debussy, itd.), tako da su za ovaj instrument ispisane stranice notnih zapisa za neka od najljepših glazbenih djela. Njegov zvuk je zauzeo trajno mjesto u povijesti umjetničkog izražavanja, te mu je zato i danas velika popularnost.
Ukoliko dijete pokazuje izrazitu sklonost i predispozicije za glazbu, možemo reći da nikad nije prerano započeti s učenjem klavira, važna je pri tome samo metoda kojom se radi. No, ukoliko dijete ulazi u sustav glazbene škole, onda je to, u pravilu, između sedme i devete godine.
Pošto je sviranje vještina, vrlo važnu ulogu ima kontinuitet. Drugim riječima, vježbati treba svakodnevo, prosječno pola sata u početku, a kasnije najmanje jedan sat. Prirodne predispozicije mogu pomoći djetetu lakše savladavati početne zadatke, no u konačnici, ako želi izvoditi glazbu s lakoćom i uživati u tome, morat će se naviknuti na svakodnevno vježbanje.