Harmonika ide u red aerofonih instrumenata s metalnim jezičcima. Potječe od drevnog kineskog instrumenta shenga. Izum harmonike pripisuje se Christianu Friedrichu Buschmannu oko 1822.god. koji je napravio prvi jednostavan uzorak ručne harmonike. Danas postoji više vrsta harmonika s ručnim mijehom: klavirska harmonika, harmonika s gumbićima, bandoneon, bas harmonika. Za koncertnu izvedbu češće se upotrebljava harmonika s gumbićima zbog puno većeg opsega što pridodaje lakšu izvedbu virtuoznijih kompozicija. Osim originalnih skladbi, na harmonici se vrlo uspješno izvode orguljske i klavirske skladbe. Jedni od najpoznatijih skladatelja za harmoniku su Vladislav Zoltarjov, Vječeslav Semjonov, Anatolij Kusjakov, Evgenij Derbenko, Sofia Gubajdulina. Najpoznatiji virtuozi na harmonici su Aleksandar Skljarov, Mika Vayrynen, Friedrich Lips.
Za harmoniku je važno da učenik uživa u velikom, punom zvuku i fizičkim naporima jer, iako učenici kod sviranja harmonike sjede, a u početku sviraju na manjoj, lakšoj harmonici, ona zahtijeva korištenje snage i volju za velike pokrete. Kako učenik raste, tako se i instrument mijenja pa se svira na sve većoj harmonici sve dok učenik ne doraste do velikog koncertnog instrumenta. Za učenje harmonike odlično je da učenik ima 10 godina ali to ovisi čak i o stasu učenika pa se za procjenu slobodno obratite učiteljima harmonike. Učenici trebaju imati svoju harmoniku kod kuće a ne trebaju je nositi u školu jer škola posjeduje nekoliko harmonika na kojima se održava nastava.